Zatočenik slike

Mixmedijalni iskorak romaneskne umjetnosti „Zatočenik slike“ je apsolutni novum u umjetnosti romana.
To nije teško dokazati. Da li smo čitali, vidjeli, čuli za roman u kojem se paradigmatično i simbiotički prepliću strip i televizija? A tek one druge medijalne i žanrovske vrste koje Alispahić uvrštava u priču o zatočeniku slike? I što je najvažnije, svi ti mediji i žanrovi koji se pojavljuju u „Zatočeniku slike“ imaju suvereno dramaturško i logičko opravdanje zašto su tu! Podrazumijevamo da likovi koji u priči gledaju tv emisiju vide tv slike, pa zašto te slike ne bi vidjeli i sami čitaoci? Ili, gospođa pred galerijom razgleda katalog, čita likovnu kritiku, pa zašto je ne bismo pročitali i mi? Prirodno je da čovjek svoja sjećanja sanja u obrisima, kao u stripu, recimo. Tako je i sa svim drugim mixmedijalnim karakteristikama „Zatočenika slike“. Alispahić nije upao u zamku larpurlartizma, već je realnom dramaturškom potrebom opravdao involviranje novih medija i žanrova u prozni tekst.